Podmorski optički vodovi

U ovom ću seminarskom radu objasniti kako se podmorski optički kablovi rade, zaštićuju i popravljaju, kao i neke bitne činjenice o njihovoj prošlosti i sadašnjosti. Koristit ću pojam kabel umjesto vod jer je kabel izolirani vod koji se polaže na tlo ili na dno mora, jezera, oceana.

1. Postupak izvedbe i spajanja optičkih vodova

Spajanje optičkih vodova je dugotrajan, višeslojan proces koji može trajati godinama i koštati milijune dolara. Stoga se vodovi trebaju osigurati kako se ne bi oštetili od prirodnih pojava, životinja ili ljudi. Zato se vodovi stavljaju na dno oceana gdje ih neće ništa smetati, a kada su bliže obali vodovi se osiguravaju drugim materijalima te postaju nekoliko centimetara deblji nego oni na dnu oceana.

Kada tvrtke počinju gradnju podmorskih optičkih vodova prvo pošalju specijalizirane brodove koji će locirati mjesta gdje je najsigurnije graditi vodove. Svakako treba izbjeći gradnju na područjima gdje su opasnosti kao primjerice vulkanska aktivnost, podvodne struje, velike promjene dubine na dnu mora.

Kada specijalizirani brodovi odrede rutu gradnje, kreće proces gradnje kablova. U njemu se brodovi približuju obali najviše koliko im dubina dopušta, bez da se nasuču. Tada se počinju odmicati od obale prateći rutu i polagati kabl na dno. Iza kabla ide podmorski tegljač koji pomože zakopavati kabl. Ukoliko je podloga tvrda i jaka onda će se zakopati nekoliko centimetara, a ako je podloga mekana tegljač će trebati raditi više kako bi kabl bio zakopan dublje. Podvodni tegljačima upravlja se s broda, pute daljinskog upravljanja. Nakon što je kabl stavljen i zakopan detaljno se testira radi li ispravno, prije nego što se pokrene za generalno korištenje.

2. Zaštita i popravak podmorskih optičkih kablova.

Zaštita optičkih kablova jako je važan dio gradnje podmorskih veza kablova. Ukoliko dođe do oštećenja kabla, veliko područje može ostati bez interneta, kao primjerice 17. siječnja 2020. kada su zemlje u zapadnoj, centralnoj i južnoj Africi ostale bez telefonskog i internetskog signala jer je WACS linija (The West Africa Cable System) bila oštećena.

Ponekad se kabl treba osigurat čak i kada je na dnu oceana, primjerice kod Srednjeatlantskog hrbata gdje je kamenito i jer je pritisak na takvima dubinama ogroman.

Kada su optički kablovi položenu na opasnom područuju trebaju je osigurati, a za to se koristi vazelin, bakar, polikarbonat, aluminijska vodena barijera, čelična barijera, mylar traka, polietilen.

Bilo je slučajeva da su morski psi grizli i napadali optičke kablove, ali ih nisu mogli pregristi.

Kada se treba staviti nova linija kabla, dva broda dođu s oba kraja linije kabla polažući kabl koja će se onda spojiti.

Kod oko 100 optičkih kablova na godišnjoj razini dođe do neke greške, ali jako je mali broj njih zbog unutarnjih problema s kablom, a većina je zbog vanjskih faktora kao mreže od ribolovaca.

Optički kablovi prosječno žive 25 godina, a većina kablova je maknuta jer su prespori i noviji su brži od njih.

3. Optički kablovi u prošlosti i sadašnjosti

Prvi transkontinentalni podvodni optički kabel je bio izgrađen u 1858. Između New Foundlanda i Irske. Komuniciralo se Morseovim kodom i trebalo je nekoliko minuta da druga strana primi poruke. Danas nam se to možda čini kao dugo vrijeme, ali u to doba jedini drugi način je bila komunikacija pismima koja su putovala brodom, što je bilo puno sporije. Nažalost kabel nije dugo trajao i kvaliteta se signala brzo pogoršavala, tako su ljudi u kontroli odlučili povećati voltažu da se brzina prijenosa poveća što je spržilo kabel. Iako su nakon toga izlazili novi dizajni kablova, sve do invencije Ponavljača je transkontinentalni kabel nije bio održiv na dugo vrijeme.

Ponavljač je bio prvo kreiran u 1956. kao stroj koji ojačava signal kabla.

Danas su ti podmorski optički kablovi najbitniji dio interneta. Iako većina osoba koristi Wi-Fi bez tih kablova Internet ne bi radio. Danas postoji preko 420 podmorskih optičkih kablova koji su skupa duži preko 120000 KM. Novije kablove većinom grade velike tehnološke kompanije kao Microsoft, Facebook, Amazon i Alphabet (Google) kao i Marea kabl koji putuje od Virginije (SAD) do Bilbaoa (Španjolska) fundirane i vlasništvo je Microsofta i Facebooka.